Sikavica je krupa dvogodišnja zeljasta biljka sa bodljikavim lišćem. Od davnina se povezuje sa zdravljem jetre.
Sjeme sikavice se bere u kolovozu, a listovi i cvjetovi u petom mjesecu. Najpoznatiji spoj sikavice je Silimarin. On je kompleks različitih spojeva (silibina A i B, izo-silibina A i B, silikristina i silidianina). Sikavica sadrži i flavonoide poput kvercetola i taksifolina. Sjemenke sadrže i iznimno kvalitetno biljno ulje bogato linolnom kiselinom i sterolima.
Znanstvenim je istraživanjima dokazano da doza koja je djelotvorna mora sadržavati minimalno 140 mg aktivnog spoja silimarin koja se uzima tri puta dnevno i pomaže u obnavljanju jetre.
Ova biljka je u upotrebi već preko 2000 godina i uglavnom se koristila za čišćenje i regeneraciju jetre. Najstariji zapis o ovoj biljci dolazi od Dioskorida koji ju spominje kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza. Njena je upotreba kao zaštitnika jetre bila popularna kod starih Grka. Indijanci su je koristili za liječenje čireva i kožnih bolesti. Homeopatski liječnici koristili su sjemenke sikavice za liječenje žutice, kamenca, peritonitisa, krvarenja, bronhitisa i proširenih vena. Engleski herbalist John Gerard je smatrao sikavicu najboljim biljnim lijekom protiv svih melankoličnih bolesti. Britanski herbalist Nicholas Cluppeper je pak izjavio kako je efikasna za liječenje bolesti jetre i slezene te je zato dobra protiv žuči.
Hladno prešano ulje sikavice dostupno je na webshopu ovdje.
